MERRY - GO - ROUND

ptice-Hitchcock-blog

khm!

dok sam se jutros vozila na posao (autobusom) i zapravo čekala da se upali semafor pa da vozač krene, vidjela sam veliko jato ptica kako su se zgusnuto posjedale po dvjema paralelnim žicama. u točnim vremenskim razmacima jedna po jedna se spuštala sa žice na njivu ispod nje. kada ih se već pola naslagalo na njivi, odjednom su u isti tren poletjele (ove sa njive) i u nekim nepravilnim "valovima" letitle tik iznad zemlje. u međuvremenu se upalilo zeleno svijetlo na semaforu pa sam već odmakla od tog čudnog događaja, i tada sam pomislila da Hitchcock nije bio ni lud. sljedeća misao je bila - pa mogla bih opet početi pisati blog.
većinu dana na poslu si mislim da ne bi bilo loše imati opet neko takvo mjesto za tipkarenje misli, gluposti, i slično bez da nekog zamaram s time. iznenadila sam se što sam lozinku pogodila od prve.
i opet sam si našla staru-novu igračku.

neki čudan post

danas je točno prošlo mjesec dana od kad je moj dragi postao zaposlen čovjek, te u košulji i odjelu odlazi na poslovne sastanke :) skoro svaki dan dolazi umoran doma, pa eto konačno malo za promjenu ja mogu biti duže budna od njega.
inaće, mene polako hvata frka, ko svaku pravu studenticu, od Devetog mjeseca. The Deveti mjesec mi je uvijek bio izazov i budio osjećaje treme, nemira, nesigurnosti,...
nekako sam si po završetku Ljetnih ispitnih rokova zamislila kako ću već od 1.8. polako spremati seminare, ispite, no Ljenost je varljiva stvar. lako se uljeniš, a teško se odljeniš. sve u svemu, nisam napisala niti jedan seminar, tek sam započela sa pripremanjem literature, a učila sam za ispit minimalno. i tako prolaze radni dani, vikendi dolaze i odlaze ko.. (stanka) ne znam što!
(i sad mi je stara uletila u sobu, nešto prčka po ormaru, te mi je otela inspiraciju.)
svaki vikend se nešto događa. jedan vikend smo čuvali psa od moje sestre u Samoboru, drugi vikend smo imali druženje uz cugu kod dečka, pa smo bili na izletiću u Hotnji, a sljedeći vikend će se slaviti jedno četiri rođendana, tako da fešte neće nedostajati.

pet dana

zdavo!
sinoć sam se vratila s mora. bila sam pet dana kod frendice u Senju. bilo je super. konačno sam se nakupala i nasunčala (što baš i nije bio slučaj zadnja dva ljeta). sunčala sam čak i svoje sisice koje su nakon što su godinama živjele u mraku, teško prihvaćale Sunce, tj. sporo su tamnjele. za vikend nam se pridružio moj dragi, te smo se jučer zajedno vratili u Zagreb. uvijek sam se veselila Zagrebu, pa čak i onda kad se sam se vraćala s mora.
imam mnogo lijepih slika, a ovo su neke od njih:

kratki pregled

Imam razloga za slavlje. Prošli tjedan sam dala dva ispita i tako konačno svela ispite na jednoznamenkasti broj! Ostalo mi je dakle 9 ispita od devetog mjeseca, pa na dalje.

U subotu sam bila na svadbi. Ženio se frend od dečka i bilo je prilično dobro. Opet sam nakon dugo vremena izterorizirala svoja stopala štiklama, makar moram priznati da sam se dobro držala.. od nekih pola 17 do pola 4 ujutro.
Jučer sam se vraćala u normalu, te pred kraj dana svratila na kratko s dečkom na Jarun na 20-godišnjicu Univerzijade. Nije bilo loše, al bilo bi bolje da nisu imali tehničkih problema pa se s bine nije niš čulo.

Danas sam se uhvatila posla. Očistila sam i pospremila sobu koja je postala leglo prašine za vrijeme kada sam žestoko spremala ispite. Kad sam već imala usisavać u rukama, usisala sam i ostatak stana. Otišla sam u dućan pokupovat namirnice. Skuhala sam ručak. Oprala sam i pospremila suđe. I u međuvremenu sam bila dva puta u šetnji s Fridom, te pogledala nove epizode (još neprikazane kod nas) serija Rescue me i Tree Hill.

Sutra imam u planu riješit se dlačica koje su u međuvremenu narasle po nogama, napraviti domaću paštetu od tunjevine, držat dečku palčeve koji ide na drugi razgovor za posao, družit se s frendicom i držat joj podršku u šopingiranju, te na kraj dana, družit se s dečkom na cugi.
Inaće, prije nekih mjesec dana sam saznala da ništa od koncerta Toy Dollsa u Splitu :tužna i razočarana:. Koncert je otkazan zbog nekih malih zahtjeva što tovari od organizatora nisu mogli ispuniti. Olga se vrlo korektno ispričao svim fanovima u Splitu i u Hrvatskoj sa žaljenjem i napomenuo da će jednom koncert ipak biti održan.

Toliko za sada...

pospana sam...i malkoc me boli glava.

većinu dana buljim u monitor... a manjinu dana buljim u TV ekran.

službeno, predavanja su završila.

neslužbeno, ja sam apsolvent.

ipak, imam još puno fakultetskih obaveza.

napisati poveći seminar do četvrtka.

ispita mi je još ostalo 11.

sutra si dajem oduška i idem na open air dugave.

nije da mi se žarko ide i to zbog otkazivanja Atheist rap-a.

ipak, želim malo neke akcije jer cijeli tjedan nisam nigdje vani bila, pa čak ni na cugi.

....

Sretan rođendan veseloj šestorki

Danas je mom dragom i meni 31 mjesečnica :) Uopće nemam osjećaj da smo dugo zajedno. Iako smo svaki vikend zajedno, ti vikendi prolaze brzo ko da traju samo pola dana. Čak i kad smo petak-subotu-nedjelju zajedno uvijek smo na knap s vremenom. Užas! Jedva čekam da počnemo živjet zajedno, možda ćemo si tada konačno malo dojaditi ;)

Inaće, prije točno godinu dana, naš mali stan je dobio 7 novih stanovnika. Ipak, jedan mali stanovnik nas je morao napustiti i ostaviti za sobom tugu i žaljenje. Zato ostalih 6, zdravih i jakih westića, njemu u čast dansas slave svoj prvi rođendan.
Godinu dana nakon, Frida se ponaša i izgleda kao da se ništa nije dogodilo. Njene, malo veće nego inaće bradavice, odaju jedini trag malih "vragova". Ipak, redovito se viđa sa jednim od sinova koji je ostao u našem kvartu i njihov odnos je poseban, baš poput majke i sina.

Što ima novog kod mene? Hm... Uobičajeno. Ne znam kako je drugim studentima, al ja sam se najviše zainteresirala za svoju struku kad je studiranje pri kraju, na 4. godini. Počinjem se plašiti što će biti nakon što položim još 13 preostalih ispita. No ipak, jedva čekam da izađem na sljedećih 5 ispita, pa da mogu mirno (i nabrijano) ić na koncert Toy Dolls-a koji iščekujem još od 4. mjeseca. Joj, jedva čekam!

daklem, preuređujem blog....

no za konačni izgled će trebati proći malo više vremena.
sutra me nema doma, a i kad sam doma spremam ispit za subotu...

pozdraf!

Baš volim ovo sunčano vrijeme. Cijeli dan bi se izležavala vani, uz neko jezerce ili još bolje more. Koliko su godišnja doba uranila, dokazuje to što sam se počela guliti po rukama i prije nego što sam uopće skužila da sam pocrnila. Jučer je eto malo zahladilo i donijelo nam kišicu. Neću se buniti, moglo bi tako biti uvijek, dva tjedna sunca i onda jedan dan kišica. Vječno proljeće. Inaće, jučer me spopao neki „čudan“ osjećaj. Zapravo i nije bio tolko čudan kolko mi je to bilo neko „otkriće“. Naime, posjetila sam dečka u V.Gorici koji je bio bubani. U tom gradiću više ne živim skoro dvije i pol godine i do jučer sam se još uvijek osjećala kao dio njega. Oko 22 sata dok sam čekala sama na stanici bus za Zagreb, gradić je bio tako pust, tmuran i mračan, gotovo neprijatan i prvi put sam se osjećala kao stranac. 3 čovjeka u busu, a isto toliko na ulicama. Kada je bus izašo iz V.Gorice, osjećala sam olakšanje, a kada sam izašla iz busa u Novom Zagrebu osjećala sam se zadovoljno i nekako toplije. Možda je to samo navika na uvijek neko događanje po danu i po mraku, na ljude koji uvijek nekud idu tramvajima i busevima, biciklima, autima i motorima, na razne radove koji se nerjetko zbivaju i po noći, ili sam možda jednostavno preboljela my little town.

stare, ali dobre vijesti

već je postalo normalno da pišem sa zakašnjenjem. razlozi kašnjenja su uglavnom vezani uz faks i osobno (ne)raspoloženje.
uglavnom, imam dvije vijesti. jednu malu i jednu veliku.
mala vijest je da sam 16. ožujka bila na koncertu u Ksetu na Los Fastidiosima. bilo je jako puno ljudi (u odnosu na mali prostor Kseta) i pola njih je pogalo. svirka je bila super, a atmosfera bez zraka. ipak, nekak mi je bilo bolje na koncertu od Argiesa (što ne znaći da su mi Argiesi bolji od LF).druga, velika vijest je da ću u 11. mjesecu postati Teta. baš sam sretna zbog toga :)
čini se da me ove godine čeka puno uzbuđenja. poz!

baby boom '07.

dakle, već skoro 3 mjeseca šokiraju me vijesti iz moje okoline o bebama koje su na putu. zapravo prva vijest mi je bila šokantna zbog nje same, a ostale vijesti su mi bile šokantne jer sam ih sve doznala skoro pa u isto vrijeme. prevelika doza odjedanput, moglo bi se reći. prva vijest je bila da mi je frendica iz razreda trudna sedam mjeseci. to sad više nije vijest jer je jučer rodila curicu, a i nije mi više šokantno. sad sam na neki način uzbuđena zbog toga, želim znati kako je ona i kako je curica i želim ih vidjeti.
druge vijesti su da u 2007. još čekaju bebu dva frenda od mog dečka, poznanik i kolegica s faksa. eto, da mi sutra neko kaže da čeka bebu, uopće se ne bi iznenadila. žao mi je što su sve te bebe "rađene" ili na silu ili slučajno. nadam se da će imati sretno djetinjstvo...

Što ima novog?

Za početak, danas je počeo i posljednji VIII. semestar. Znaći za 4 mjeseci sam apsolvent, a do diplomskog moram položiti još 17 ispita . Kad smo kod toga, dragi mi je diplomirao prije tjedan dana . Nadam se da će mu potraga za poslom biti uspješna. U petak je bila i proslava sa mnogo uzvanika i bila je super .
Prošli tjedan bili smo u Muzeju za umjetnost i obrt na izložbi Leonarda da Vincija Codex Atlanticus i još nekim izložbama i bilo je super. Nacrti i modeli su impresivni, ali bezvezni su posjetitelji koji malo predugo čitaju prevedena objašnjenja nacrta i modela. Ta zadržavanja bi se još i mogla tolerirati da nije bila tolka gužva tako da su nepotrebno nastajali zastoji i guranje u prolazima .
Osim kulturnog uzdizanja, uzdizali smo se i sportsko, recimo. Frendica, dečko i ja smo bili u subotu na tekmi u Maksimiru (Dinamo - Hajduk, za one koji još ne znaju) i bilo mi je baš ok. To je bila prva dinamova tekma na kojoj sam bila . Bili smo na istoku i to je ok jer smo mogli vidjeti koreografiju BBB-ovaca koja je za razliku od igre, bila impresivna . Ipak, sljedeći put idem na sjever da se moje srce vatreno ne osjeća ko budala kad poželi pošteno navijati . I da, prošvercala sam u grudnjaku upaljač za dečka, no svoje labelo nisam htjela iz inata jer mi je to debilno da curama otimaju njihova labela (pogotovo od višnje ), stoga, morala sam ga bacit, pa sam samo labelo istgnula iz „kutijice“ i spremila ga u vrećicu za papirnate maramice a bacila sam samo „kutijicu“. Srećom, doma imam nekoliko potrošenih labela pa sam otrgnuti dio nasadila na potrošeni i sve super!
Što još ima novo? Paaaa, 2007. se sprema baby boom, a o tom neki drugi put...

Kasnim s izvješćima. Po „broju“ komentara iz prošlog posta vidim da izvješća s Nove više nisu IN. Stoga jedno kratko izvješće s koncerta. Slušala sam dakle, Ateiste na bini, 20.1. u Pauku. Od tri koncerta Atheist rap-a, mislim da mi je ovaj treći bio najbolji. Bilo je stvarno puno rulje, atmosfera je bila super i ljudi nabrijani. Svirali su gotovo sve pjesme, a super mi je bilo prelaženje iz pjesme u pjesmu bez prekida. Bili smo samo dečko i ja, bez ekipe malo za promjenu, i to mi je isto bilo super. Kupili smo si majice i usput malo popričali sa simpatičnim momkom koji ih je prodavao. Ako ih je netko propustio poslušati u Pauku, neka svakako dođe na Dugave open air gdje će gostovati (mislim da će to bit u ljetu)! Nakon živahnog koncerta, dj je puštao super muziku. Ugodno me iznenadio pustivši prvu pjesmu – Rizlu imaš, ličnu kartu nemaš iz filma Munje. Dobro raspoloženje zadržalo se i nakon koncerta kad smo dečko i ja čekali noćni tram tj. bus da se pojavi i pjevali pjesmice. Bio je do super izlazak i prvi koncert u 2007.

Izvješće

Moglo bi se reći da su doček '07 u Bratislavi obilježile pive koje smo pili od kad smo stigli u grad. Ipak su pive u pubovima i bircevima od 4 - 6 kn. Pili smo uglavnom njihove lokalne pive, a najviše mi se svidjela piva Dobré pifko koja slovi i kao študentova piva.

dan I. (30.12.'06.)

Kad smo došli u Bratislavu (oko pol 9), prvo smo išli u slobodno razgledavanje centra, što se svelo na to da je pola ljudi išlo u mjenjačnice, a pola se dalo u potragu za bircevima koji rade. Mi smo se dakle smjestili u jedan fora birc na trgu, birc je nešto ko slastičarnica, samo bez kolaća i sladoleda, no sve slastice su prozvedene od čokolade. Za naručiti je bilo razno-raznih čokoladnih napitaka, likera, frapea i kava, a u izlogu su bili primjerci čokoladnih bombonjera koji ti povećavaju očne zjenice i ativiraju usne slinovnice.

No mene se ipak više dojmilo nešto drugo – čokoladna fontana!

Sjedeći tako, čekali smo konobaricu, koja je zajedno sa svojom kolegicom non stop prolazila pored nas ne obazirući se. Već je na nas naletio i bivši frend od mog dečka sa svojom curom i ispričali su se njih dvoje, a konobarice i dalje ne reagiraju na nas. Prošlo je tako 45 min kad je konobarica uspjela odvojiti svoje dragocijeno vrijeme za nas 4, no prošla je baba sa kolačima, morali smo se vratit do busa i odbili smo njenu uslugu.
Putovali smo po noći i onako neispavani htjeli smo doći što prije u hotel, ali postojalo je neko pravilo da se u hotel može tek iza 12 h. Kad smo napokon stigli u hotel i smjestili se u sobu, skupili smo još malo snage da skoknemo do dučana kojeg sam ja uočila na planu grada kojeg sam našla na netu (blagoslovljeni internet!), proučila i isprintala. 10 minuta pješice od hotela i evo nas do Bille! U Billi smo se opskrbili pivama, večerom, šampanjcem i neizostavnim ice-caffeom. Ostatak vremena smo proveli u hotelskoj sobi gdje smo „napunili baterije“, a potom započeli svoj mali tulum.


Navećer smo išli do 1. Slovačkog puba u centru grada, koji mi se na prvi pogled svidio svojim interijerom. Drveni škripavi pod, drveni stolovi, stolci, vitrine, komode i peć na drva! Pub je jako velik sa mnogo većih i manjih prostorija tako da ne znam kako izgleda u cijelosti, a i mi smo si našli mjesta odmah kod ulaza. U oko mi je zapao strop koji je oslikan slovačkim grbovima. Mlada konobarica i konobar bili su jako ljubazni, čista suprotnost konobaricama iz birca sa čokoladnim napitcima. Piva nam je također prijala. Od hotela do centra i od centra do hotela putovali smo tramvajem koji je gotovo uvijek poluprazan i ima puno lijepši zvuk upozorenja kad se vrata otvaraju/zatvaraju (ko kad u crtićima neka vila baca čaroliju :)) Znanjem kad ide posljednji dnevni tramvaj (oko 23) i neznanjem voze li uopće noćni tramvaji, odlučili smo iz puba otić ravno na stanicu da iskušamo prvo nočenje u hotelu u Bratislavi.

Dan II. (31.12.'06.)

Nakon doručka, oko 10 sati isprobali smo hotelski bazen.

Kad se osoba poput mene uvijek kupa u moru ili jezeru, teško se navikne da kud god otpliva uvijek bude u jednoj dubini i to prilično plitkoj kad sam ja sa svojih 156 cm mogla stajati i voda mi je bila do vrata. Tako da me plivanje baš i nije oduševilo, al mi smo se zabavili sa mlazovima zraka koji su prštali sa stijenka bazena. Veseli mjehurići bili su super za masažu i opuštanje.
E da sad više ne duljim idem odma na grand finale. Od 18 sati je počelo slavlje. Toplo smo se obukli, uzeli mrazovske kapice, pljoskicu s rakijom, pivu koju nismo stigli popiti u hotelu i naravno šampanjac! Krenuli smo tramom i izašli nekoliko stanica prije centra s namjerom da pogledamo popularnu YMCA i da to naravno obilježimo fotićem. Nakon malo lutanja i kruženja, već smo odustali kad sam letimičnim pogledom skužila da je cijelo vrijeme bila na najočitijem mjestu, raskrižju!

Na žalost, magla je postajala sve gušća, što su sati odmicali, pa su fotke maglovite. Poslje YMCA, počastili smo se pizzom i pivom, a nakon toga smo krenuli prema centru i glavnim trgovima. Njihov Glavni trg je u pol manji od našeg, tako da oni imaju slavlje na dva trga udaljena samo dvije uličice, što ni nije tako loše jer su to i dva floora. Na jednom se prodavalo kuhano vino sa jelima i tamo je DJ puštao poznatu popularnu muziku iz 80tih, 90tih i 00tih, na drugom trgu/flooru svirali su domaći rock izvođaći. No trebalo je doći do trgova. Na svim uličicama postavljene su barikade, a na samo određenim uličicama je prolaz kroz koji možeš proći samo ako te redari pregledaju. Naime, redari su gledali ima li tko staklenih boca, pa ako ima ne smije na trgove (valjda da se ne bi razbijalo). Mi smo imali šampanjac u staklenoj boci (ne znam ni jel postoji u plastičnoj), pa nisamo mogli dalje. Odlučili smo da ćemo u obližnji birc popit pivu, a onda se vratit u neki parkić da popimo šampanjac prije vremena. Na kraju smo naišli na neki mali trg gdje ima rulje koja cuga, pa samo i mi tu otvorili šampanjac i počeli pit. Šampanjac je otvarao dečko i to je ispalo super jer je baš lijepo puknuo i onako malo iscurio, tako da sam se na trenutak osjećala ko da je 00:00. Kad smo zaključili da smo ga dosta popili, krenuli smo ponovo prema trgu do redara. Redari su nam ovaj put srali radi one pive (u limenci) koju smo ponjeli sa sobom iz hotela, no nije nam se dalo više odugovlačit, po smo je ostavili kod redara. Radari su već pored sebe imali cijelu kolekciju alkoholnih pića. Na trgu je bila masa ljudi, a pola njih je imala svijetleće crvene ili plave vražje rogiće i bljeskajuće sunčane naočale, koje su se prodavale na štandovima. Kao prava mala beštija morala sam si nabaviti vražje rogiće. Sad jedva čekam da ih isfuram na nekom tulumu :) Novu '07. smo dočekali na trgu gdje su svirali rock izvođaći. Jedan od izvođaća je pljunuti naš Edo Majka, i po stilu pjevanja i po izgledu!


Čim smo se izljubili nakon što je sad odkucao, pohitali smo na drugi trg, gdje su bili Toi Toi zahodi da se riješimo viška tekućine. Nakon ispražnjavanja mjehura ostali smo na tom trgu jer je bilo baš veselo, a muzika je bila poznata i plesna. Kad smo se dobro isplesali i kad se slavlje utišalo, vratili smo se na rock floor da vidimo šta se tamo dešava, a tamo je nastupio neki slovački ska bend. Bilo je zanimljivo i još smo malo skupili snage za poskakivanje, a onda oko pol 2 krenuli prema 1. Slovačkom pubu. Tamo su slavili ljudi iz našega busa koju su dali agenciji s kojom smo došli 100 kn da im tamo osigura mjesto i jednu čašu šampanjca. Uglavnom, dogovor je bio da će po njih doći bus, a onda ćemo se i mi ubaciti u bus da nas odpelja do hotela. Kad smo izlazili iz zone slavlja, prolazili smo kroz onaj prolaz kroz koji smo ušli gdje su stajali redari. Radara nije bilo ali je bila hrpa cuge koju su zapljenili, uključujući i naša piva. Onako neotvorena i hladna, tužno je stajala na uličici, pa nismo mogli ne smilovat se i uzet je natrag sebi. Na putu do puba samo si kupili kebab koji je bio mljaci-mljaci i kojeg smo zalijali ponovno prisvojenom pivom! Očito nas je već u prvim satima 2007. poslužila sreća jer smo došavši do puba ugledali peticu, tramvaj koji je vozio do našeg hotela. Sretni što ne moramo čekati bus, ali i umorni i pripiti, uspjeli smo fulati našu stanicu, tako da smo se dovezli skroz do okretišta! Srećom, okretište je tek 3 stanice udaljeno od stanice koja je kod našeg hotela, pa smo se vratili pješice.
Sutradan smo putovali natrag u Zagreb, pa smo se trebali spakirati, ali bili smo preumorni, pa smo pakiranje ostavili za ujutro.

Treći dan, dan povratka ću ostaviti za sebe, ne mogu više tipkat!

U novoj 2007.

....da pucamo od zdravlja, da imamo para za Mexički kad god poželimo, da se ne svađamo, niti ne gubimo, da se još više ljubimo i da nam se svi planovi ostvare.

Sretna nova 2007. svima koji me još čitaju od dvije zvijereke, Fride i mene!! Pusice!

nova Nova '07

Doček 2004.
Disco 70’s / the Best / Zagreb

Doček 2005.
Tulum / Rezidnecija / Skakavac

Doček 2006.
Avantura / Krakow

Doček 2007.
Avantura / Bratislava

Sve je već uplaćeno, 29. je polazak.
Ove godine sam odlučila nosit sa sobom šampanjac, jer prošle godine je na dan dočeka bila u svim dučanima koje smo mi našli u Krakowu (a nismo ih baš puno našli) nestašica šampanjaca. Stoga smo se častili pifom i rakijom :)

blog-terapija

Ok! Moram se ispucati.
Naživcirala me stara, opet!
Obavezno, ako ne napravim neku sitnicu, ne propušta priliku da me „izšpota“. Prvo kak ja ništa ne radim po kući, a uz to ne učim i ne polažem ispite. I već sam se toga naslušala, i stvarno me ne bi diralo da nisam lijepo u roku upisala četvrtu godinu i to bez molbi, prekoračenog uvjeta za 20 bodova, uz brigu za moju ljubimicu, uz dečka, uz izlaske,...
Wooow! Proći će dva mjeseca a da ja neću dati ni jedan ispit, pa to je katastrofa! Stvarno me se treba odreć.
I onda se ja umirujem i tješim da još malo treba izdržati, vjerojatno manje od godinu dana i da budem strpljiva. Moram biti kul.
Ne znam, tipkajući tako malo sam se smirila. Ionako ću na kraju napraviti po svom, kao i uvijek.

konačno da se javim

wow!
već skoro dva mjeseca ni slova...
nije se puno promijenilo.
ošišala sam se 3 cm (gotovo neprimjetno), izašla na ispit i pala, bila na nekoliko koncerata,..
posljednji od koncerata je bio koncert grupe Argies u Ksetu.
najpoznatiji punk-rock argentinci.
bili su odlični.
već nakon prve pjesme bude vam jasno da su im The Clash uzor.
dobra im je bila i predgrupa - zagrebačka grupa Redskadrilla.
uglavnom, vrlo dobro potrošenih 35 kn.
u posljednje vrijeme imam osjećaj da mi komp dosta sporije radi nego inaće.
uz to, nešto mi ne štima s grafičkom karticom, tak da sam prilično isfrustrirana jer ne mogu igrat neke igrice, i loše mogu gledat divix-e.
pogotovo me to sad smeta kad sam nabavila deset epizoda druge sezone Prison Break-a!
grrrrr!
enivej, danas slavim 25 mjeseci sretne veze.
osim toga danas je točno šest mjeseci Fridinim i mojim štencima.
sad su već poprilično veliki i vjerojatno su već svi proživjeli prvo šišanje :)

pozdraf!

Za deset dana mi počinju predavanja četvrte godine. Ne mogu vjerovat da je već četvrta. Još uvijek se osjećam ko brucoš :) Još više ne mogu vjerovat da sam upisala godinu prvog dana upisa, i da nisam morala na dekanski, i da nisam strepila do zadnjeg trenutka da li ću upisat godinu ili ne. Kak su smanjili uvjete prije tjedan dana, ja sam dala taj uvjet a da nisam ni znala da sam ga dala, još negdje u 5. mjesecu!
No dobro, sad imam još deset dana pred sobom da se nagradim i uživam u društvu sa voljenim ljudima, Fridom i pogotovo samom sobom. Počela sam već danas, a nastavit ću i sutra. Sama sam doma pa se mogu malo posvetiti sebi, svom duhu i tijelu. Mogu se malo posvetiti blogu, da ga malo ''osvježim''. Mogu se posvetiti sobi, da je napokon pospremim i obrišem prašinu (pogotovo sa linije). Mogu se posvetiti Simsima koji su me opet nakon 5 godina zarazili i još nekim drugim stvarima.

pozdraf svima!

ovih dana uređujem malo blog, a uskoro će i novi postić!

živili!!!

hm...

TREBALA BI SAD PROUČAVATI EKSPRESIONISTE I PRIPREMATI SE ZA VELIKI ZAVRŠNI ISPIT NA KRAJU 6. SEMESTRA. KOLKO GOD MI SE SVIđALA LIKOVNA UMJETNOST I SVI TI EKSCENTRIČNI UMJETNICI, TOLIKO MRZIM TAJ PREDMET I SAMU POMISAO NA PISMENO I USMENO ODGOVARANJE PRED EKSCENTRIČNIM, ALKOHOLIČARSKIM PROFESOROM. MOŽDA BI SE JA, KAO BEŠTIJA, ILITI ZVIJER DOBRO UKLOPILA MEđU FOVISTE (FRANC. LES FAUVES = ZVJERI). KAKO GOD, IDUĆI TJEDAN IMAM ISPIT, A BAVIM SE SASVIM NEKIM DRUGIM STVARIMA. UGLAVNOM PLANOVIMA. ODUVIJEK SAM VOLJELA PLANIRATI, A POGOTOVO SAD. MISLIM DA LJUBAV POKREĆE PLANOVE, A DOBRO IZVRŠEN PLAN DONOSI SREĆU. PLAN JE NA NEKI NAČIN CILJ. CILJAJ MNOGO I DALEKO ČEŠ STIĆI. KOJE LI PAROLE!
INAČE, MOJA ZVIJERKA JE OPERIRANA. KASTRIRANA JE. I SVE SI MISLIM DA ĆU I JA JEDNOG DANA IMATI TAJ OPERACIJSKI ZAHVAT. PLAN JE DA DO TRIESPETE "IZNESEM" SVU DIJECU I ONDA DA SE OSIGURAM DO KRAJA ŽIVOTA. NE ZNAM JOŠ KOJE SU SVE MANE, AL JEDNOM, KAD DOđE VRIJEME ĆU SE RASPITAT. ZAISTA NE VJERUJEM DA ĆU SE POSLJE VRAĆAT NA KONTRACEPCIJSKE PILULE. PILULE SU SAD SUPER. REPRODUKCIJSKI SUSTAV JE VRLO VJEŠTO IZMANIPULIRAN. NEMA BOLOVA, NI MENSTRUALNIH IZNANEđENJA. VEĆA JE SKLONOST DEBLJANJU, RASTU OBLINA. KAKO ĆE MOJ ORGANIZAM PODNJETI ODVIKAVANJE OD TIH UMJETNIH HORMONA SAM BOG ZNA. DAKLE PONOVNO DROGIRANJE HORMNOIMA NE DOLAZI U OBZIR.
ZA MOJU ZVIJERKU KASTRACIJA PUNO ZNAĆI. NEMA VIŠE MENSTUACIJE, NEMA VIŠE TJERANJA, NEMA NAPALJENIH đUKELA KOJI NAM NE DAJU DISAT I ŠTO JE NAJVAŽNIJE, SPRIJEČENE SU SVE BOLESTI VEZANE UZ MATERNICU! MANA: SKLONOST DEBLJANJU I VEĆA AGRESIVA PREMA DRUGIM PSIMA. DOBRO JE ŠTO JE NAKON SVEGA TOGA ŠTO JE PROŽIVJELA I DALJE OSTALA LUCKASTA, ZAIGRANA I RAZMAŽENA.
MA K VRAGU, MORAM SE BACIT NA ENSORA, KOKOSCHKU, MUNCHA,….

Baš kao i prošle godine, čini se da sam na blogerskom godišnjem. Više i nije tako čudno da najviše volje za pisanje imam kad je i najveća gužva na faksu (ispiti, predavanja, kolokviji). Sad kad bi mogla svaki dan pisati, to mi postaje mrsko. Ipak, nekak sam se natjerala da napišem par pričica, pa opet neko vrijeme ništa.

O psima (priča I.)
Fridina dječica su sada već više od dva mjeseca stara i u najboljoj dobi da se osamostale i uvedu u svoju novu obitelj, da upoznaju svog gospodara. Već su se počeli vezat za ljude, žele ljudsku pažnju, a međusobno su si dojadili. Srećom, dva mužjaka su nam otišla, a još jedan mužjak i jedna ženkica trebaju otići ovaj tjedan. Preostale dvije ženkice još nemaju potencijalne vlasnike. Cijenu smo snizili sa 300 eura na 2000 kn, a onda i na 1800, samo da ih što prije prodamo, jer što su veće to je teže s njima. One bi se trebale već učiti da vani obavljaju nuždu i da se privikavaju na suživot s ljudima, a mi ih još uvijek držimo u njihovom «vrtiću» u kutku našeg malog stana.

Povremeno ih puštamo u naše malo dvorište. To je njihov «parkić» i tamo se istrče, obave nužde i rade sitne nepodopštine kao što je čupanje maminog cvijeća, kopanje po zemlji iza čempresa i zaletavanje u čemprese i teglice.

Fridica mi ima problema sa prednjim šapicama. Prije dva tjedna je stala u suhu travu punoj klasa. Ne znam kak se točno zove ta trava, al izgleda ko pšenica, na vrhu sa puno špičastih iglica. Mi to nismo primijetili i te su iglice ušle u donju stranu šapice i počele izbijati na gornjoj strani. Sve joj se ugnojilo, i morali smo veterinaru. Sad već tjedan dana uzima antibiotike i tablete, a šapice joj moramo močiti u slanu vodu. Čula sam da se takve stvari često dešavaju po ljeti kad je suša. Jadni psi, više ne mogu ni po travi hodat!

O meni (priča II.)
Prije 10 dana sam završila s praksom. Radila sam 13 radnih dana, od 8 do 16, pomagala im, nešto naučila i nisam ništa zaradila. Tješi me što ni zaposlenici nisu dobili plaću koju čekaju od 10. Pokazalo se da direktorica i nije neka dobra osoba. Pohlepna radoholičarka koja se ne zna baš previše služiti kompjuterom i koja ne zna neke osnovne stvari o grafičkoj tehnologiji koje sam ja naučila u prve dvije godine fakulteta. No dobro. Barem sam dobila potvrdu da sam radila 20 radnih dana kolko mi i treba.
Odlaske štenaca proživljavam emocijalno. Sa svakim se slikam i opraštam, tako da ću svakom štencu napraviti poseban album. Kad se vratim s mora, nadam se da će svi već otić i onda se namjeravam baviti kuhanjem. Našla sam hrpu dobrih recepata na coolinarika.com, a neke ću isprobati na moru.

O nama (PRIČA III.)
Nas dvoje krećemo na put u četvrtak :) Prva dionica nam je Zagreb-Senj. Bit ćemo u Senju dan i pol kod moje frendice. Druga dionica je Senj-Tisno. U Tisnu smo iznajmili apartamančić za 10 dana. Pripreme su u tijeku. Još moram obaviti dva šopinga, prženje CD-a, generalno depiliranje i slično. Uglavnom, more mi je 90% u glavi jer sam počela sanjati snove o tome kako smo već na ljetovanju.

Prošli vikend smo bili na kupanju na Čiču. Tamo nisam bila već najmanje 3 godine. Voda je ok, topla i dovoljno čista za neko šljunčano jezero. Ne smrdi i ne plivaju trupla kako neke glasine upozoravaju. Jedina zamjerka je plaža. Šteta što gospoda koja toliko vole ulickavati centar Gorice malo ne obrate pozornost na okolicu. Na jednom dijelu plaže raste žbunje, a vjerojatno bi bilo i po cijeloj plaži da ne dolazi tolko ljudi na kupanje. Mislili smo jedan dan otić i na Jarun, al zbog moje uloge dadilje i Fridinih problema sa šapicama odgodili smo to za poslije mora.
Pozdraf!

ovo je dio plakata.
već nešto više od mjesec dana naši štenci se prodaju po oglasima i internetskim forumima.
prodajemo ih po 300 eura, što mislim da je jeftino. Fridu, njihovu mamu, smo platili isto tolko s tim da je bila u puno lošijem stanju nego što su ovi ljepotani. imala je buhe, lošu prehranu, lošu dlaku. išli smo po nju u Čačince (pored Virovitice), jer nije nigdje bilo bliže westija bez papira. danas westija ima fakat puno, i kupci mogu bez problema prije nego što se odluće doć vidjet ih, razgovarat s nama o svemu što ih zanima, rezervirat ih i uzet ih kad god njima paše. tako smo našli tri kupca za tri dečka. svi mi se kupci čine ok, i mislim da će pesekima bit dobro s njima. dva dečka će imat vlastito dvoriše, a jedan će živjet u Prečkom blizu svoje mame, pa će se i dalje moć družit s njom. ostaju nam još tri cure koje niko neće problem je i to što je sada vrijeme godišnjeg, ljudi idu na putovanje i niko neće sad uzimat peseke. tako da će većina ostat i duže kod nas nego što bi trebali (duže od dva mjeseca!)

inaće, prošli tjedan (osim što sam imala zadnja dva ispita) krenula sam na praksu. svaki dan od 8 do 16 sjedim u izdavačkoj kući i dizajniram plakate, letke, radim neke pomočne stvari, ljepim bar kodove i slično. nešto malo sam i naučila, malo bolje se služit indesigenom recimo. nadam se da ću dobiti neke pare za to. 4 radna dana sam odradila, ostalo mi je još 9. odbrojavam dane i sate.......

Kak mi vrijeme brzo ide….

Prošle subote sam bila u Dugavama na Dugave open air-u. Prvenstveno zbog Kud idijota. Ak će sljedeće godine svirat opet tak neki slični bend, evo mene opet u Dugavama. Bilo je fakat super. Čak su ružni crni oblaci, koji su neko vrijeme stalno prijetili sa strane, odlučili da nam ipak neće pokvariti feštu.

Peseki su super. Svakim danom sve slađi. Prošlo im je 3 tjedna i razvijena su im sva osjetila. Prohodali su, ali to još uvijek nije ono pravo hodanje. Izgledaju mi ko pijanci kad su nesigurni na nogama. Počeli su im rasti zubi, al još uvijek nisu izbili van. Imam osjećaj ko da ih to svrbi jer bi se stalno međusobno grizli… ko i moje prste.
Evo par slikica. Ispucala sam ih hrpu da bi samo nekoliko dobro ispale jer su nemirni kad su budni, teško ih je uhvatit kak se spada.

HRVATSKA!!

evo da i moj blog poprimi malo navijačkog duha

btw. da se malo pohvalim. danas sam položila jedan ispit sa 4, a jedan sa 5!

Prošlo tjedan dana od velikog koncerta. Bilo je vrlo dobro. Prvo smo naravno cugali kod Spunka, a onda smo ušli u Čvaru. Malkoc sam se razočarala jer je garderoba bila zatvorena, a ja sam bila dost slojevito obučena i imala sam ruksak. Dok smo stajali u blizini šanka, dolazilo mi je k svijesti kolko jako puno ljudi ima. Ubrzo je počeo koncert. Mi smo se uspjeli nekak progurat do sredine podija. Prvih sedam pjesama su bile nove, meni sve slične. Svi oko nas su stajali stisnuti jedni do drugih, mičući se tek tolko da im ne utrnu noge. Vrhunac mi je bio tip koji je stajao ispred mene i koji je u takvim skučenim uvjetima mahao sa cigaretom ne pazeći na ljude koje može spalit, pa sam povela dečka naprijed jer ne mogu bit na koncertu, a da ne plešem i ne skačem. Naprijed je bila sasvim druga atmosfera, kao da se radi o nekom drugom koncertu. Pogo, skakanje, pjevanje, mahanje . Mogla sam ih i vidjeti, a da me dečko nije trebao dignuti. Bili su mi smiješni. Prosjedi, debeljuškasti, neukusno obučeni starčići koji se dobro zabavljaju na pozornici. Ma super su! Mene je napadao znoj, kao i sve ostale oko mene. Dogodila mi se i jedna neugodnost – tokom poga, neki tip me gurnuo i ja sam počela padat, no ipak sam se uspjela održat na nogama primivši se za neku curu i to baš za njene sise. Nisam joj se ispričala, prevelika se gužva stvorila i mislila sam samo na to da se osovim na svoje noge. Stvarno nisam imala pojam o vremenu i uopće ne bih znala reći kolko je koncert trajao. Kad su završili išli smo se hladit pivom i friškim zrakom. A onda kad je pola ljudi otišlo, vratili se unutra na jednu dobru čagu koju nam je dao dj Zvone Ramone. Vidli smo i jednog tipa koji je isti jedan naš frend! Morali smo ga slikat. Tip je baš simpatičan. Na kraju je većina ljudi otišla, uključujući i naši frendovi, a dečko i ja smo ostali do fajrunta. Već duže vrijeme nisam doživjela da se svjetla pale, i nije mi žao što smo kasno došli doma. Sve u svemu, cjelokupnom izlasku jedna 4+
Sinoć sam bila prvi put na novouređenom Bundeku. Bilo je valjda pola Zagreba. Nevjerojatno je da još postoji hrpa ljudi koji su tolko nabrijani na Prljavce. Bundek sam po sebi je fakat lijepo uređen. Ajd napokon pa da na Jarunu ne bude više tolke gužve.

Karta :) Prošlu srijedu išla sam je s dečkom kupiti. Ne mogu vjerovati da nam šesti mjesec kuca na vratima i da je ovaj koncert tako brzo došo. Nadam se da će biti dobro i da nam se Sava neće zainatiti i poplaviti našu Čvaricu.

Jučer sam išla u jednu izdavačku kuću dogovoriti praksu za sedmi mjesec. Direktorica se čini ok, zaposlenici se čine ok, praktični rad se čini ok, a vjerojatno ću zaraditi i pokoju kintu. Bilo bi super da mi se to svidi i da budem dobra, pa da se jednog dana tamo zaposlim, jer to mi je 5 minuta od mog stana na Trešnjevci. U taj stan bi se po nekim planovima trebala useliti za godinu dana kad mi završe predavanja na četvrtoj godini. Jedva čekam.

Btw., peseki su ok. Kao i ljudske bebe, povremeno imaju napadaj plača koji traje oko 5 minuta i onda ih se mora maziti, tetošiti, okretati na leđa (skužila sam da vole spavati na leđima za razliku od Fride), metati na sisu i tak. Još uvijek su slijepi i gluhi i još uvijek pužu na velikim im trbusima.

Drugi dan nakon poroda uginuo nam je jedan muškić :( Bio je previše slab, nije dobro disao i nije znao naći sisu. Bilo mi ga je strašno teško gledati ga kak se mući. Kad je u utorak navečer uginuo bilo mi je istovremeno i žao i olakšanje. Te večeri došla je u posjet veterinarka da pregleda peseke i Fridu. Za Fridu je rekla da se super oporavlja, a i da su peski ok. Za malog umirućeg je rekla da je neka greška u genetici.

Jučer je napokon bila mirna atmosfera. Organizam mi se počeo privikavati na dugu budnost i malo sna. Sve je bilo super. Šestorka više spava, a manje cvili. Frida se počela opuštati. No, ko za vraga, Frida je dobila proljev, a preko njenog mlijeka i mališani. Jedan od njih, koji je najviše pojeo mlijeka, počeo je doslovce urlati. Svi smo bili u panici. I opet je morala doć veterinarka u posjet. Dala je Fridi antibiotik koji će preć sa nje na male i valjda će tako svi ozdraviti.
Jedva čekam da progledaju i prohodaju i kad krenu u svoje male avanture....

nije lako biti dadilja sedam mališana...još uvijek su svako malo gladni. ni kod Fride se stanje nije promjenilo. nadam se da će to još trajati dan-dva, a onda da će i mališani biti smireniji, a Frida imat više odmora za sebe. spol nismo baš previše gledali, al ono što smo vidli bili su muški. jedan pesek je dost slabiji od drugih, al bar siše, dok drugi nije slabašan, al je najmanje aktivan (slabo traži sisu i ne cvili). nadam se da samo spava i da nije na umoru. ostali mi se čine skroz ok. evo slikica, mada ih je teško uslikat da se cijeli vidi kad se stalno stišću uz Fridu.

Gotovo je! Od pol 4 do 9 sati Frida je okotila njih čak sedmero!! Čak je i veterinar u šoku zbog mnogobrojnosti. Kak to baš i nije normalno za prvi okot, jako se izmučila i izgubila puno krvi. Sad se odmara i ne želi se odvajat od malih, te smo ju par puta pod prisilom odnijeli van da se popiški. Mali su ludi. Non-stop bi sisali, a kak ih je puno gužvaju se i ne dođu svi na red, pa cvile. Non-stop cvile, bar jedan od njih. Prvi koji se okotio je najveći jer je najviše vremena imao sam sisati mlijeko, a bome je najpohlepniji jer mlađima ne da sisu. Ja sam sveukupno sinoć spavala kojih sat vremena maksimalno… Sva sreća, stara je uzela dva dana godišnjeg pa dok ih je ona pazila, ja sam se malo odmarala, dakako bez sna. Evo, upravo su svi zašutili, konačno spavaju. A ja moram na faks… Imam jedno predavanje koje ću valjda izdržat. Javim se još večeras :)

još ništa....
od 17 sati, pa do sad, Frida je bila dva puta vani na 2 min, tek tolko da se popiški. ne želi biti vani samo bježi doma na moj krevet. konačno se i najela meseka. ne znam zašto, al vodu ne želi pit. onda sam se ja sjetila da joj malkoc stavimo mlijeka u vodu i onda je htjela pit. stara je skužila da joj i mlijeko ide, kad se stisne sisica. zvali smo veterinara koji nam je rekao da trebamo mjerit temperatu, kad temperatura padne na 37 stupnjeva i ispod, onda počinje kočenje. izmjerili smo joj 37,5 stupnjeva. sada se skroz umirila, kao da spava....ali još uvijek jako diše.
da bar ja mogu spavat.....jako sam pospana. obično kad sam na faksu od rana jutra pa do 15 sati ko danas, spavam malo popodne. možda si složim neki ležaj na podu...